Put nasilja: Zašto žrtva ćuti i kako do pomoći?

 Put nasilja: Zašto žrtva ćuti i kako do pomoći?

Foto: csrcg.me

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, širom svijeta, obilježava se 25. novembra.
Ujedinjene nacije nasilje nad ženama definišu kao ispoljavanje istorijski nejednakih odnosa društvene moći između muškaraca i žena. Nasilje prema ženama je prepreka u postizanju jednakosti, razvitka i mira.

Centar za socijalni rad jedan je od ključnih aktera u borbi protiv nasilja nad ženama.

Direktorica Centra za socijalni rad Danilovgrad, Maja Luketić, za portal Danilovgrad navodi da je u 2020. godini evidentirano sedam prijava porodičnog nasilja.

“Napominjem da su ovo prijave koje se odnose na situacije kada su se žrtve nasilja obratile za pomoć direktno Centru za socijalni rad. Pored ovih prijava, Centri za socijalni rad redovno su informisani od strane policije o slučajevima porodičnog nasilja“, ističe Luketić.

Nasilje je moguće prijaviti policiji, ali i Centru za socijalni rad telefonski ili dolaskom u prostorije Centra.

“Unazad nekoliko mjeseci u Crnoj Gori uspostavljena je jedinstvena telefonska linija Centara za socijalni rad, koja je besplatna i aktivna 24h, te žrtve mogu prijaviti nasilje na broj 19977. Takođe, u Crnoj Gori su dostupni i servisi podrške za žrtve nasilja u vidu SOS linija, putem kojih se žene žrtve nasilja mogu obratiti za pomoć“, objašnjava naša sagovornica.

U situacijama u kojima postoji visok stepen opasnosti po život i fizičku bezbjednost, iz Centra preporučuju da se nasilje direktno prijavi policiji.

“Policijski službenici u situacijama prijave nasilja u što kraćem roku obaviještavaju Centre za socijalni rad, kako bi stručni radnici što hitnije stupili u kontakt sa žrtvom i započeli rad sa porodicom. Smatram da je jako važno poslati poruku da nijedan oblik nasilja nikada nije opravdan i da je potrebno da gradimo društvo u kome neće postojati tolerancija na nasilno ponašanje. Važno je znati da nasilje ne mora prijaviti samo žrtva, već su svi građani dužni da sumnju ili eventulano nasilje prijave nadležnim organima“, ističe Luketić.

Nasilje u porodici prema dostupnim podacima najčešće prijavljuju žrtve, rjeđe članovi porodice, a u izuzetno rijetkim slučajevima treća lica, najčeće anonimno.
Stručna lica zaposlena u Centru za socijalni rad u obavezi su da odmah pri saznanju o nasilju kontaktiraju žrtvu.

“Rad sa porodicom uključuje savjetodavne razgovore, informisanje žrtve o njenim pravima, osnaživanje žrtve i pružanje psihosocijalne podrške (terenski obilasci porodice, individualni i porodični razgovori). Centri za socijalni rad posreduju prilikom zbrinjavanja žrtve (ukoliko žrtva treba biti izmještena iz porodice), uvažavajući njene izbore i odluke. Stručni radnici, ukoliko žrtva to želi, mogu biti lica za podršku u postupcima koji će se voditi pred sudom“, objašnjava Luketić.

Direktorica Centra za socijalni rad objašnjava da u slučaju prijave porodičnog nasilja, sarađuju sa Upravom policije, Osnovnim državnim tužilaštvom i pravosudnim organima na zaštiti žrtava.

“Centar na zahtjev Suda daje nalaz i mišljenje o svrsishodnosti izricanja zaštitnih mjera (iseljenje iz stana, mjera zabrane prilaska).“

Naša sagovornica ističe da je potrebno posebno voditi računa kada su djeca žrtve nasilja, odnosno ukoliko su djeca svjednoci nasilja koje se desilo i u tom slučaju neophodno ih je tretirati kao žrtve nasilja. U tom slučaju Centar za socijalni rad, ostvaruje kontakt sa školama, zdravstvenim ustanovama i usmjerava korisnike na servise podrške koji su dostupni u zajednici.

“Djeca koja odrastaju u porodičnom okruženju u kojem su svjedoci ili i sami žrtve nasilja u velikom su riziku da takvi događaji ostave duboke posljedice na njihov rast i razvoj. Stoga smatram da je važno prijaviti svaki oblik nasilja“, ističe Luketić.

O problemu nasilja u porodici se sve više govori i posljednjih godina se uradilo mnogo na polju domaćeg zakonodavstva, navodi Luketić i dodaje da su obezbjeđeni razni vidovi podrške za žrtve nasilja. Ipak postoji značajan broj porodica u kojima se o nasilju dugo ćutalo i nije se prijavljivalo. Istraživanja pokazuju da se od sedam slučajeva nasilja tek jedno prijavi.

“Razlozi neprijavljivanja nasilja su višestruki i najčeće potiču iz pogrešnih vjerovanja, koja žrtva zbog dugogodišnjeg trpljenja nasilja ima o sebi, nasilniku, njihovom odnosu. Žrtve se često odlučuju da ne prijave nasilje zbog osjećanja srama, straha u pogledu budućnosti, pogrešnih vjerovanja da brak treba sačuvati zbog djece. Međutim, ćutanje samo pospješuje nasilje, odnosno nasilnik vremenom postaje sve suroviji u načinu na koji vrši nasilje, žrtva sve izolovanija i bespomoćnija“, objašnjava Luketić za portal Danilovgrad.

Ženska prava su neodvojivi dio univerzalnih ljudskih prava i u skladu sa svim međunarodnim dokumentima ta prava moraju da budu garantovana, poštovana i zaštićena.

“Stručni radnici Centra za socijalni rad u kontinutetu rade na prevenciji i suzbijanju porodičnog nasilja u smislu savjetodavnog rada i edukacije korisnika koji se iz različitih razloga nalaze na našoj evidenciji. Posebna pažnja usmjerena je ka ranjivim grupama odnosno licima sa invaliditetom, djeci, ženama koje nemaju izgrađenu mrežu socijalne podrške, licima koja se nalaze u riziku zbog siromaštva“, zaključuje naša sagovornica.

Avatar

Jasna Kaluđerović

Pročitajte još

Leave a Reply

Pravila Komentarisanja
Uslovi Korišćenja